Stres je zapravo strah, tj. stanje povišenog adrenalina i kortizola koje se javlja u situaciji „bori se ili bježi“. Strah od životne opasnosti tada je koristan motivator koji spašava život i koji nas motivira na bijeg ako se, primjerice, nađemo u blizini tigra. Kad takva opasnost prođe, organizam se opusti i nastavljamo dalje sa svojim aktivnostima.
Stres se aktivira u području mozga koji se zove amigdala. Ako u glavi vrtimo negativne misli, amidgala se aktivira i na taj način tijelo ulazi u stanje „bori se ili bježi“. Ako smo preopterećeni negativnim mislima ili konstantnim opterećenjima iz okoline, tada naše tijelo dobiva signale da smo cijelo vrijeme u životnoj opasnosti. Organizam ne dolazi u stanje opuštenosti i homeostaze.
Sreća
Sreću možemo definirati kao usklađenost živnotnog cilja i osobne realnosti. Ponekad nam je zadani cilj dostupan samo putem aktivnosti u kojima ne uživamo, ali ih svjesno odabiremo jer vode željenom rezultatu. No, ako se previše trudimo i previše nam je stalo, time sami sebi stvaramo pritisak. Proces dolaska do cilja nam počinje predstavljati frustraciju te se dovodimo u stresnu situaciju.
Ciljevi su važni zbog osobne motivacije koja nas pokreće prema određenim aktivnostima. Prema Maslowljevoj teoriji potreba, jednom kad dođemo do cilja, postavljamo novi cilj koji nas usmjerava na daljnju akciju. Istraživanja su pokazala da postizanje cilja ljude usrećuje samo neposredno nakon postignutog rezultata. Nakon što prođe određeno vrijeme, razina sreće se vraća na onu prije nego što smo postigli cilj.
Kako bi bilo kad bismo uživali u procesu jednako kao što uživamo i u rezultatu? Kad bismo dali sve od sebe, a na način kao da nam nije stalo? Takav način funkcioniranja opisao je Michael Csikszentmihalyi i nazvao ga “flow”. To je stanje u kojem smo toliko uključeni u neku aktivnost da ništa drugo nije važno. Pritom nam je toliko ugodno da to radimo zbog same aktivnosti. To je moguće ako su vještine potrebne za ispunjavanje zadatka malo iznad naših trenutnih vještina. Time je situacija istovremeno izazovna, ali i dostižna.
Kad se javlja stres?
Ako se javljaju ograničenja koja su visoko iznad naših trenutnih vještina ili ako postoje stvarna vanjska ograničenja koja nadilaze naše mogućnosti, dolazi do stresa.
Tijelo ima prirodnu sposobnost da se u slučaju infekcija, bolesti i drugih stresnih situacija vrati u ravnotežu. Međutim, to je moguće samo ako je živčani sustav u stanju homeostaze. Homeostaza je svojstvo organizma da održava svoje unutarnje uvjete stabilnima i relativno konstantnima. No, ako smo stalno izloženi stresnim situacijama, tijelo je stalno u stanju „bori se ili bježi“. Tada živčani sustav ne stavlja prioritet na obranu od bolesti te smo izloženiji padu imuniteta.
Često razvijemo osjećaj straha od situacija koje nam izazivaju nelagodu, poput odlaska na trening ili na poslovni sastanak. Takve strahove razvijamo tijekom života zbog različitih situacija i trauma s kojima smo se susretali. Problem je u tome što ih tijelo prepoznaje u jednakoj mjeri stvarnima kao i opasnost od tigra.
Kako ublažiti odgovor tijela na stres?
Svaki put kad naučimo nešto novo, naš mozak stvara nove veze i razbija stare. Ova sposobnost mozga da se mijenja, preoblikuje i reorganizira u svrhu bolje prilagodbe novim situacijama naziva se neuroplastičnost. Ako vježbamo izlaganje situacijama u kojima izlazimo iz svoje zone komfora, te će nam situacije izazivati sve manje stresa i razvit ćemo otpornost na njih.
Međutim, ponekad je strah toliko dubok da uopće nismo u stanju izložiti se određenim situacijama jer nam to stvara konstantan stres. Tada je potrebno dublje pogledati što stoji iza tog straha. Ako otkrijemo postoji li neki događaj iz ranog djetinjstva koji ga je potaknuo, možemo taj strah pretvoriti u učitelja. Tako ćemo pokušati identificirati što nam tijelo govori tim strahom. Ako se spojimo sa sobom i pogledamo što nas doista pokreće i motivira i ako slijedimo svoju intuiciju, onda smo na dobrom putu prema ublažavanju stresa.
Koje su tehnike za redukciju stresa?
Redukcija stresa povezana je sa smanjenjem gustoće amigdale. Tehnika koja dokazano ublažava simptome stresa i dugoročno poboljšava odgovor organizma na stresne situacije je meditacija. Meditacijom se smanjuje aktivnost u amigdali, a smanjuje se i odgovor u dijelovima mozga koji su zaduženi za osjet boli. To znači da redovitom meditacijom možemo ublažiti postojeće simptome stresa i boli, ali i dugoročno utjecati na njihovo smanjeno pojavljivanje. Što se duže primjenjuje ova tehnika, to se više smanjuje intenzitet osjeta boli.
Ostale tehnike relaksacije kojima se smanjuje stres su fizičko vježbanje, osobito joga i vježbe dubokog disanja, zatim masaža, tai chi, kreativno izražavanje, druženje s prijateljima i druge tehnike koje nam pomažu da se povežemo sa sobom, da pogledamo što nas doista pokreće i motivira, a ne što nam vanjsko okruženje govori da bi nas trebalo motivirati. Ako nam svaki odlazak na trening ili na posao predstavlja stres, možda trebamo preispitati svoje ciljeve ili pogledati možemo li do njih doći na neki drugi način.